Putuj Strance...
silverthread | 24 Februar, 2018 17:59
Posted in Generalna . Dodaj komentar: (0). Trekbekovi:(0). Permalink
Oprostaj
silverthread | 18 Februar, 2018 22:47
To sto ga osvajas oholo,
kao pauk muvu, zapletenu u
prepletenoj srebrnkastoj mrezi,
oprostice
To sto ga recima svoji prigrlis
lakim, kao lasta krilima plavim svog ptica,
drhtavog i usnulog,razgalis,
oprostice
To sto pod prstima tvojim,
telo njegovo trepti,kao suncevi zraci
tanki,dok ih oblaci na visinama hladnim
presrecu,oprostice
To sto glasom svojim, zbunjeno bice
njegovo umiris i stisas,kao bulbul jesenjim
poem,kad prirodu zivahnu i zaletnu upozori,
oprostice
Poljubac tvoj mekani kao dusa decija,
kada se u ljutu zaoku pretvori i ubode ga
tupo,duboko u dusu,dok nestajes pod mlecnim putem
sto posipa predeo kao pepeo cigarete,starca koji ga otresa,
dok tumara nogu pred nogu u nepoznato,
to,to ti nemoze oprostiti... I.M
Posted in Generalna . Dodaj komentar: (3). Trekbekovi:(0). Permalink
Stvaranje
silverthread | 16 Februar, 2018 03:16'Pisanje poezije i pesama slobodnim stilom'.Tako nazivaju ovaj smer u koji sam i sam uplovio.Nenadano apsolutno,sta vise zapanjujuce sa moje strane a verujem i vise sa strane moje porodice i 'prijatelja' koji su u vecini slucajeva bili skepticni za sve moje pokusaje bilo koje branse.Naime hocu reci,ni sam nisam znao da tako nesto uopste da kazem cuci u meni.Bilo je i ranije tu i tamo nekog piskaranja ali nista vredno sada neke paznje,niti pridodavanja nekog znacaja tome.Pocelo je spontano,vise u nekom stanju tuge,sete,dogadjaja i situacija iz kojih nisam video izlaz niti pronalazio resenje.Noci i noci provedene u razmisljanju,nemir i ceznja da se nesto,barem nesto dogodi valjano,dovele su do toga da pocnem da pisem.Valjda mi nista drugo i nije padalo na pamet,nego eto tako kad sam sam sa svojim mislima, uzmem olovku i nesto zvrljkam,piskaram.Tako je sve i pocelo.Mic po mic,svakoga dana nesto novo i poce klupko da se odmotava.Vidim vrag odneo salu,sve cesce i cesce zalazim u tu dubinu srebrnkaste niti,dok me potpuno nije obuzela. Kao grom iz vedra neba,redjaju se pesme kao na traci,ne stizem ni da zapisem ni da zapamtim.Reci same dolaze,gomila papira,na svakom po neko slovo ili recenica,pa pamti,sklapaj ne bi li se pomesalo ovo sa onim ili ono sa onim.Muke zive,dok naravno nisam posle nekog vremena uvideo da tako ne ide,organizovao se,opremio i poceo pravo carobno putovanje srebrne niti.Nabavio sam i pisacu masinu,vise pribegavam i verujem starom nacinu i cuvanja i pisanja.Sto se tice knjizevnosti nisam neki poznavalac ni bio, niti sam sada,da se razumemo.Da slucajno ne dodje do nekih nesuglasica,ne nazivam sebe piscem niti knjizevnikom,daleko od toga.Zato se valjda i zove 'slobodan stil pisanja' za nas, da kazem neskolovane.Mogu reci za sebe da imam preko sesnaest napisanih pesama poezije i preko petnaest sto kratkih prica sto pesama za izvodjenje,napisane za ne puna tri meseca.Ukratko sam hteo da udjemo u jednu od tema ovog bloga,da ne duzim i ne sirim pricu.Verujem i znam da ima Vas,koji se vodite samouki kroz ovo putovanje,koji ste se pronasli u necemu vama sada bliskom,skrivenom,sjajnom kao i ja.Verujem,mozemo zajedno da stvaramo kroz Tu srebrnu nit put,put kroz neke nove dimenzije.Pisite i javi te se,da se upoznajemo kroz stihove,pesme,price... Srdacan pozdrav. Silverthread
Posted in Generalna . Dodaj komentar: (4). Trekbekovi:(0). Permalink